Saveti za predavače

Uvod

Da nekoga uputimo u Go je teže nego što se čini. Jednostavno predstavljanje igre i objašnjavanje pravila može da bude vrlo naporno ako ne znate kako da krenete. Takođe, naučiti nekoga osnovne strategije zahteva ozbiljnu pripremu da bi postupak bio prirodan. Ovaj članak navodi neke ideje koje Go pedagozi preporučuju za uspešnu inicijaciju početnika.

1. Pripremite se

Uvođenje nekoga u svet Goa podrazumeva učenje osnova igre – želimo da prenesemo više od samih pravila: da prenesemo zvuk kamenova, da otkrijemo finese igre i da uopšte prenesemo našu strast prema Gou. Da bismo uspeli u tome treba da posvetimo pažnju vrednostima koje su deo Go kulture, kao što su dobrodošlica, međusobno pomaganje i napredovanje, te da pripremimo materijal (pamfleti, pravila igre) i razmislimo o informacijama koje želimo preneti.

2. Slušanje i dobrodošlica

U principu, ovo su jednostavne i zdravorazumske stvari koje su prioritet:

  • Posvetite vreme zainteresovanima
  • Predstavite se, spremite prezentacije
  • Prodiskutujte da biste ocenili zainteresovanost i dostupno vreme.

Pitajte prisutne šta znaju o Gou. Da biste napravili dobar uvod važno je da slušate svoju publiku da biste se prilagodili. Na primer, ako pričate sa početnikom koji je već igrao nekoliko partija možda nije potrebno da ponovo prelazite pravila. Takođe, ako je sagovornik zainteresovan za orijentalnu kulturu možete detaljnije pričati o istoriji Goa, ali ne ako za to nema vremena.
Napomena: sve će da funkcioniše bolje ako je atmosfera prijatna – izbegavajte buku i prekidanje od strane drugih govornika.

Za uvod:

Postoji nekoliko načina za predstavljanje Goa:

  • bogata istorija Goa: nastanak igre u Kini pre više od dve hiljade godina, širenje u Koreju i Japan, i moderna era Goa
  • teorija Goa: matematičke osobine igre, veštačka inteligencija koja igra Go …
  • kultura Goa: milioni igrača širom sveta, uvid u azijsku kulturu kroz poslovice o Gou, filozifski koncepti (taoizam, feng šui …), manga stripovi (Hikaru no Go) …

3. Predstavite pravila

Go ima vrlo logična pravila, i najprirodniji način da se nauče jeste da prvo objasnimo samo osnovna pravila:

  • tok igre – naizmenično postavljamo kamenje, ne pomeramo ih
  • cilj igre – treba da imamo više poena od protivnika, kada saberemo zarobljenike i okružena polja
  • zarobljavanje kamenova – prepoznamo grupu povezanih kamenova (ne mogu da budu povezani dijagonalno), prebrojimo slobode (ne postoje dijagonalne slobode), i zarobimo grupu oduzimajući poslednju slobodu

Pošto su pravila vrlo intuitivna, mogu da se nauče interaktivno. Na primer, zadajte svima zadatak da prebroje koliko sloboda ima grupa kamenova, i postavite grupu koja ima samo jednu slobodu i pitajte kako može da se zarobi grupa.
Prvenstveno treba da pokažemo, pa da objasnimo to što smo pokazali.

Naravno, treba da odgovorimo na pitanja. Ali u ovom trenutku nije preporučljivo baviti se posebnim slučajevima (zarobljavanje sopstvene grupe, oči, Ko, Seki), strategijom, i drugim elementima (“pass”, to jest dalje, brojanje poena, Komi, hendikep, rang…); ovo će lakše da objasnimo kroz igru.

Napomene:

  • Objasnite da je grupa kamenova zarobljena kada joj se oduzme poslednja sloboda, da ne bi bilo zabune.
  • Nema potrebe detaljno objasniti šta se podrazumeva pod teritorijom, dovoljno je da kažete da se teritorija okružuje kamenjem.

4. Otkrijmo igru

Dobro je da sa početnicima igrate njihove prve partije, ili da ih pustite da igraju jedni protiv drugih i da pazite da poštuju pravila.
Nema potrebe da prekidate partiju čak i ako se prekrše pravila i pojave posebni slučajevi kao Ko i Seki.
Igrajte prvih nekoliko partija na maloj tabli (veličine od 6×6 do 9×9). Ovako će partije brže da teku i početnici će imati prilike da vežbaju zarobljavanje kamenova i da se zabavljaju stalnim dešavanjima na tabli.
Slobodno na kraju partije igrajte kamenje dok svakoj očigledno živoj grupi ne ostanu samo dva oka, da biste pokazali da je igra zaista gotova i da je to što ne može da se zarobi teritorija.

Komplikovane situacije

  • Da bismo izbegli nesporazume, poželjno je da prvo objasnimo šta je “samoubistvo” to jest samozarobljavanje, a onda slučaj da “ne zarobljavamo svoju grupu ako smo tim potezom oduzeli i poslednju slobodu protivnikove grupe, pa tako naša grupa dobija slobode”
  • Ako igrači dođu do Ko situacije objasnite da je ponavljanje prethodnih pozicija kršenje pravila. Ako se pojavi Seki objasnite da nikom nije od koristi da igra tu
  • Umesto da koristimo termine “ubiti”, “samoubistvo”, “hendikep”… koji mogu biti problematični, možemo da koristimo termine “zarobljavanje”, “samozarobljavanje”, “poklon”…

5. Pedagoški pristup

Da bismo igrali pedagoški treba da pažljivo posmatramo poteze koje početnik igra da bismo razumeli njihovu nameru i da bismo procenili njihovo razumevanje igre.
Kada protumačimo ove informacije možemo da pomognemo početniku tako što igramo poteze koji su u skladu sa jačinom protivnika.

Konkretno, igrati pedagoški znači igrati razumne poteze koji će početniku služiti kao primer.
Takođe, treba igrati jednostavne poteze da bismo pojasnili situaciju. Na primer: odgovorite lokalno da biste pokazali da se grupa kamenova može zarobiti, umesto da igrate negde drugde i tako zakomplikujete igru i otežate razumevanje situacije.
Uopšteno gledano, igrati pedagoški znači igrati poteze koji ne vode do složenih situacija nego do situacija koje će biti zanimljive početniku (na primer situacija koja pokazuje da se grupa može razdvojiti, zarobiti… ).

Inicijacija nije kažnjavanje

Treba kažnjavati velike greške, ali nema smisla pobediti početnika u svakoj partiji i da mu tako ogadite igru…
Da biste izjednačili šanse za pobedu, postavite dovoljno prednosnih kamenova, igrajte poteze koji nisu optimalni ili pomozite početniku da nađe pravi potez.

6. Pomozite početniku da odgovori na pitanja

Osnovni pedagoški princip je da odgovorite na pitanje kroz igru, a ne rečima. Ne treba da sprečite kamenove da odgovore početniku.
Početniku će da bude interesantno da kroz igru otkriva taktike i strategije, obraćajući pažnju na posledice svojih poteza bili oni dobri ili ne.
Početnik je taj koji treba da igra i da se zabavlja, a ne njegov učitelj!

U praksi možete da prekinete igru da biste rečima objasnili nešto:

  • da odgovorite na pitanja
  • da preporučite bolje poteze, da se vratite na neke ključne poteze u partiji
  • da povučete nerazuman potez, na primer ako igrač odigra kamen koji je odmah u atariju
  • da prokomentarišete igru, da date neki kompliment ili da pomenete neku Go poslovicu da bi početnik lakše zapamtio ideju
    Sve ovo je mnogo i bilo bi previše da radimo još!

Previše objašnjavanja

Mnogi entuzijastični amateri misle da je pri učenju početnika neophodno detaljno objasniti mnogo ideja za kratko vreme. Posledice su uvek katastrofalne: početnik je preopterećen složenim konceptima (napravi oči, napravi Ko pretnju, dobar oblik, đoseki… ). U većini slučajeva početnik neće razumeti te ideje dok ne razvije neko osnovno znanje o igri. A u slučaju da početnik razume ove ideje izgubiće priliku da ih sam otkrije kroz igru!
Treba da se sudržimo od pojašnjavanja detalja i da pustimo početnika da uči na prirodan način kroz igru.

Ne objašnjavajte, već pustite početnike da igraju i da sami otkriju!

7. Pokažite put ka napretku

Od velike važnosti je razumevanje hijerarhije znanja. Treba da procenite napredak svakog početnika i ne treba preskakati nešto što početnik nije razumeo. Ovo treba imati na umu i kad komentarišemo igru i kad igramo poteze

Ovo su neke osnove ideje koje možemo pomenuti:

  • treba biti oprezan sa slobodama! Brojite slobode da procenite situaciju, zarobite, ili spasite kamenove
  • povežite svoje kamenove ili razdvojite protivnikove

Što više partija odigrate, to ćete više strategija i taktika otkriti.
Ne treba forsirati početnika da nauči nešto! Na primer, ako početnik nije razumeo ideju da grupa treba da ima dva oka, možemo to da ostavimo za naredne vežbe.
Početnik će dobro naučiti osnove igre ako mu damo vremena da uči svojim tempom.

Jedna po jedna ideja

Instruktori često greše tako što krenu da objašnjavaju šta su oči, a još nisu objasnili kako funkcioniše zarobljavanje.
Treba prvo pokazati da je grupa zarobljenja ako ima samo jedno oko, a onda da se grupa ne može zarobiti ako ima dva oka. Mora da se ide redom da bi početnik razumeo ideju.

8. Nakon inicijacije

Nakon partije zahvalite se protivniku.
Prodiskutujte utiske da biste procenili šta je početnicima bilo interesatno i zabavno, a šta ne.
Ako početnicima nije bilo mnogo zabavno svakako je dobro što ste pomogli da se pročuje za Go kulturu i da barem steknete iskustvo za naredne lekcije za početnike.
Ako je početnik motivisan da nastavi da igra treba da mu pokažemo šta dalje treba da radi.

Za zainteresovane

  • dajte im nekakav dokumenat: vizit kartu Go saveza, flajer, kopiju pravila igre…
  • preporučite neko mesto gde može Go da se igra, neki klub društvenih igara ili internet sajt za Go
  • naglasite da treba igrati na 9×9 tabli da se početnik ne bi preopteretio igrom na velikoj 19×19 tabli
  • preporučite učlanjenje u neki Go klub, uživo igranje sa igračima svih nivoa je neophodno za zabavu i napredak u igri.

Kratak pregled

  • Pripremite se za čas. Spremite prezentaciju i materijal za igru.
  • Slušajte početnike i prilagodite se svojoj publici.
  • Objasnite osnovna pravila, a pustite početnike da otkriju specijalne slučajeve kroz igru.
  • Igrajte na maloj tabli, dimenzija od 6×6 do 9×9
  • Igrajte pedagoški: pokažite dobre primere i igrajte jednostavno, pustite početnika da pobedi neku partiju
  • Pustite kamenove da govore. Ne objašnjavajte rečima, već kroz igru.
  • Pokažite način za napredovanje. Objašnjavajte koncepte redom i pratite napredak igrača.
  • Prodiskutujte utiske, pomenite mesta za igru i internet sajtove za Go.